Menu
Samoniklo raste na području istočne Europe i u Maloj Aziji, od Srbije i Albanije pa sve do Turske.
Habitus: zimzeleni grm ili manje stablo iz porodice ruža (Rosaceae). Većinom raste do 5 metara mada postoje i znatno veći primjerci. Kora je sivosmeđa.
Cvijet: bijeli, nalaze se na peteljki dugoj 0,5-1 cm skupljeni u do 15 cm dugim grozdovima. Cvatu u travnju i svibnju oko 20-tak dana.
List: spiralno raspoređeni, duguljasti, pri osnovi okrugli ili klinasti, ušiljenog vrha, na licu tamnozelene boje, kožasti i sjajni, naličje je svjetlije.
Prilagodljiva je vrsta te joj odgovara i sunčano i sjenovito mjesto a kako dobro tolerira onečišćenje okoliša prikladna je za gradsku okolinu. Otporna je na mraz, prikladna je za sadnju i kao zaštita od naleta vjetrova.
Često se sadi kao ukrasni grm, pojedinačno ili u skupinama ili kao gusta živica u dvorištima i parkovima. Jako dobro podnosi orezivanje i može ju se orezati u željeni oblik. Kada se odreže do osnove brzo stvara nove izboje iz panja.
Svi dijelovi biljke su otrovni, sadrže amigdalin koji se razgrađuje u cijanovodičnu kiselinu, pogotovo sjemenke bobica.
Razmnožava se sjemenom, korijenovim izdancima, položenicama, reznicama i cijepljenjem.
P. laurocerasus ‘Serbica’
P. laurocerasus ‘Schipkaensis’
P. laurocerasus ‘Fiesseriana’
