Menu
Bršljan se prirodno nalazi na mjestima zapadne Europe, odakle se proširio na ostatak Europe te Aziju i Ameriku.
Habitus: Trajna vazdazelena biljka koja može narasti do 30 metara dužine s promjerom debla do 20 cm. Ima brojno sitno korijenje pomoću kojeg se pričvrsti za drugo drveće ili objekte. Sustav korijena je razgranat i plitak. Kora je zelena, a kasnije postaje pepeljasto siva.
Cvjetovi: Cvjetovi bršljana su dvospolni, mirisni, skupljeni u štitaste cvatove. Ocvijeće je dvostruko, vjenčić je građen od 5 žuto-zelenih jajastih latica, ušiljenih, koje u početku strše, a kasnije se uvijaju unatrag. Čaška je također nazubljena, do 5 sitnih zubaca. Bršljan cvate od rujna pa do studenog. Plodovi su tamnoplave bobice koje u sebi sadrže bjelkasto sive bubrežaste sjemenke.
Listovi: Listovi rastu naizmjenično, jajoliko su ušiljeni, dugi 6-10 cm, a široki 2-12 cm. Urezani su na 3-5 režnjeva, imaju izažene bijele žile, kožasti na dodir. U početku su obrasli sitnim dlačicama, a kasnije ogole, lice im je tamnozeleno, a naličje svjetlije zelene boje.
Voli niske temperature i visoku vlažnost. Može rasti na kiselijim i siromašnim tlima, a odgovaraju mu i humusna tla. Dobro podnosi i pjeskovita tla jer se u njima korijen brže grana. Bršljan se dobro prilagođava gradskim onečišćenjima, odgovara mu umjerena klima s vlažnim proljećima i ljetima.
Bobice su otrovne za sve osim za ptice. U kozmetici se koristi za pripremanje krema i ulja koja djeluju povoljno na unutarnja tkiva, izbacuju višak vode
Razmnožava se sjemenom (najčešće u divljini) i vegetativno.
Hedera helix Arborescens
Hedera helix Erecta
Hedera helix Gloire de Marengo
Bolesti: xanthomonas, rhizoctonia, antraknoza
Štetnici: gusjenice, puževi, crveni pauk
