Menu
Rasprostranjen je u sjeverozapadnoj Africi (Alžir, Maroko) na području planina Atlas i Rif, od 1000 do 2000 m nadmorske visine. U Europu je unešen u prvom dijelu 19. stoljeća.
Habitus: zimzeleni grm iz porodice ruža (Rosaceae). Grane su ragranate , narastu do visine 4 metra a toliko idu i u širinu. Obasipane su kratkim i vrlo bodljikavim trnovima koji su dugi oko 1-1,5 cm. Korijenov sustav je dobro razvijen.
Cvijet: dvospolni, jednodomni, mali, promjera oko 8 mm, imaju 5 bijelih latica, skupljeni su u gustim gronjastim cvatovima širine oko 2-4 cm. Bujno cvatu u svibnju i lipnju, a stvaraju se uglavnom na dvogodišnjim granama.
List: naizmjenični, izduženog i jajolikog oblika, dugi 2-4 cm, široki oko 1,5 cm, kožasti, goli i sjajni, blago nazubljenih rubova, na licu su tamnozeleni, naličje je svjetlije.
Odgovara mu dobro drenirano, vlažno tlo i sunčano mjesto iako će dobro rasti i u polusjeni. Otporan je na niske temperature do – 20°C i dobro tolerira gradska onečišćenja.
Uzgaja se i kao ukrasna biljka u dvorištima i parkovima. Smatra se da se vatreni trn uzgaja kao dekorativan grm još od 16. stoljeća. Može se ga uzgajati kao živica ili uz zid te se prema potrebi orezuje u željeni oblik.
Plodovi su brašnasti, gorki, trpki i neukusni, u sirovom stanju nisu jestivi, no mogu se ukuhati i preraditi u džem.
Razmnožava se poludrvenim reznicama sredinom ljeta koje se odrežu na dužinu 10-20 cm i stave u mješavinu komposta i malo pijeska za bolju drenažu. Može se razmnožiti sjemenom kojem je potrebna hladna stratifikacija, no kako su često biljke vatrenog trna oko nas kultivari, biljka vjerojatno neće narasti ista kao matična biljka.
P. coccinea ‘Kasan’
P. coccinea ‘Lalandei’
