Menu
Budući da je misija strukovnog obrazovanja i osposobljavanja učiniti sve učenike zapošljivima, smjernice će poslodavcima pokazati kako osobe s teškoćama u razvoju mogu obavljati zadatke. Ove smjernice detaljno će opisati koji su zadaci prikladniji za različite vrste invaliditeta i kako prilagoditi zadatke kako bi odgovarali njihovim sposobnostima. Usvajanjem ovog pristupa možemo povećati zaposlenost osoba s invaliditetom i postići bolje rezultate za poslodavce. Prilikom izrade ovih smjernica prvenstveno ćemo se usredotočiti na blage teškoće, koje su najčešće među učenicima strukovnog obrazovanja i osposobljavanja u nižim strukovnim i strukovnim programima, kao i one koje su već zaposlene u tvrtkama s kojima surađujemo.
Smjernice će pokazati kako poučavati učenike s teškoćama i odrediti prilagodbe potrebne u radnom procesu kako bi se poboljšalo radno iskustvo. To će također biti korisno za nastavnike arborikulture, posebno pri provođenju praktične nastave s učenicima s teškoćama u razvoju. Smjernice će pomoći učiteljima da prepoznaju snage učenika i, sukladno tome, potiču njihov razvoj.
U konačnici, neizravnu ciljnu skupinu čine osobe/učenici s teškoćama, koji će imati koristi od ovih smjernica povećanjem svoje zapošljivosti. Osim toga, uz bolje razumijevanje načina na koji će odabrati i pokazati zadatke na odgovarajući način na temelju sposobnosti, osobe s teškoćama će steći samopouzdanje i osjećati se korisno i ispunjeno na radnom mjestu.
ADHD (poremećaj hiperaktivnosti s nedostatkom pažnje) – razvojni poremećaj ponašanja koji se očituje slabljenjem ili poremećajem mozga u djetinjstvu.
ADHD je jedan od najčešćih neuropsihijatrijskih poremećaja u djetinjstvu i u većini slučajeva traje u odrasloj dobi. Karakteriziraju ga tri osnovna simptoma – povećana hiperaktivnost, nepažnja i impulzivnost.
Hiperaktivnost može se karakterizirati prekomjernom ili razvojno neprikladnom razinom vokalne i motoričke aktivnosti. Uključuje pokrete koji se ne uklapaju u određene situacije. Tijekom komunikacije pojedinci prekomjerno govore, često komentiraju, uskaču u govor ili prave atipične zvukove. Osnovna manifestacija je stalno kretanje pojedinca, koji mrda, skače, igra se rukama i ometa druge.
Nepažnja očituje se nemogućnošću održavanja pozornosti, pojedinci su zaboravni, ne slušaju, ne mogu razlikovati važne od nebitnih stvari i imaju problema s organizacijom zadataka i aktivnosti. Imaju poteškoća s koncentracijom na zadatke, imaju problema s izvršavanjem zadataka u određenom vremenu i ne mogu održati pažnju dugoročno.
Impulzivnost je način djelovanja u kojem pojedinac emocionalno reagira na neočekivane situacije. Te su osobe pod povećanim rizikom od ozljeda, ne mogu čekati konačne upute i odmah djelovati.
Impulzivnost kod pojedinca uključuje:
Osobe s ADHD-om vrlo su aktivne i imaju problema s održavanjem pažnje. Imaju problema s dugoročnim održavanjem jedne aktivnosti. Učenje je im je izuzetno teško, što vrijedi i za učenje praktičnih aktivnosti ili komunikacijskih vještina.
Glavni problem za osobe s ADHD-om je nemogućnost kontrole njihovih reakcija na signale, podražaje ili događaje koji na njih utječu i nisu povezani s onim što rade.
Osobe s ADHD-om:
Pojedinci s ADHD-om mogu doprinijeti različitim područjima u našem društvu. Zahvaljujući velikoj kreativnosti i snalažljivosti, oni su vrijedni članovi društva. Njihova energija često se prenosi na druge ljude, što stvara ugodnu radnu klimu. Njihova jaka točka je hiper-koncentracija, pa kad se uzbude zbog nečega, mogu ostati na tome satima. Pojedinci su često znatiželjni, zainteresirani za nove podražaje i vole isprobavati nove stvari. Mnogi pojedinci s ADHD-om vrlo su perceptivni, dobri u preispitivanju i prirodni vođe. Karakteriziraju ih i izvrsne vještine upravljanja.
Iako pojedinci s ADHD-om mogu biti vrijedni članovi radnih timova, ne smijemo zaboraviti njihove slabosti koje ih sprječavaju u obavljanju određenih aktivnosti. Često ih karakterizira nestrpljenje i nepažnja i oslabljeno pamćenje. Budući da imaju problema s mirovanjem dulje vrijeme, to dovodi do rizičnog ponašanja u kojem traže opasne i uzbudljive situacije. Imaju problema s zadržavanjem na jednoj aktivnosti duže vrijeme. Ne znaju dobro kontrolirati svoje emocije, impulzivniji su, ćudljiviji i često djeluju vrlo brzo i eksplozivno. Pojedinci nisu baš dobri u planiranju i organiziranju dnevnih aktivnosti. Ponekad imaju problema s praćenjem uputa jer imaju smanjenu odgovornost za svoje ponašanje. Pojedinci s ADHD-om često su svjesni svojih nedostataka, što dovodi do niskog samopoštovanja i osjećaja manje vrijednosti. Koriste agresivnost i šefovsko ponašanje kao način obrane.
Oštećenje sluha je djelomični ili potpuni gubitak sluha, ograničena mogućnost percepcije slušnih podražaja.
Oštećenje sluha je više ili manje oslabljena sposobnost slušatelja da opaža okolne zvukove i govor. Upotreba nacionalnog znakovnog jezika karakteristična je za pojedince.
Prepoznajemo nekoliko skupina osoba s oštećenjem sluha:
Gluhe osobe
Oštećenje sluha predstavlja život osobe Ograničenja:
Pojedinci s ovom teškoćom imaju nekoliko prednosti koje im omogućuju da se istaknu u određenim područjima. Imaju razvijeniju vizualnu percepciju i veću vizualnu koncentraciju od neoštećenih ljudi. Vrlo važna prednost oštećena sluha su njihove izvrsne vještine promatranja. Često imaju razvijen osjećaj za detalje. Osobe s ovom teškoćom obično su vrlo osjetljive.
Najveći problem je komunikacija. Ako je osoba gluha od rođenja, izgovor im je često narušen te je teže razumjeti njen govor. Često imaju narušen razvoj govora, što ih ograničava u uspostavljanju komunikacije s drugim ljudima. Imaju smanjene orijentacijske vještine. Sve ove činjenice mogu utjecati na njihovu emocionalnu stranu, zbog čega su ti pojedinci često nestabilni i emocionalno neuravnoteženi. Imaju slabiji vokabular. Što se tiče gramatike, u govoru se može pojaviti pogrešno vrijeme, infleksija, nepravilna uporaba brojeva ili padeža.
Downov sindrom je neurorazvojni, genetski poremećaj koji se javlja zbog viška kromosoma ili dijela kromosoma, najčešće u kromosomu 21 (Windsperger & Hoehl, 2021).
Prevalencija Downovog sindroma u Europi je oko 1 od 1000/1500 rođenih, tako da oko 417,000 ljudi s Downovim sindromom živi u Europi (de Graaf, Buckley & Skotko, 2021). Međutim, ta se stopa može značajno razlikovati među različitim regijama i zemljama unutar Europe.
Osobe s DS imaju složenu simptomatologiju koja uključuje kašnjenja u fizičkom rastu kao što su kašnjenja u motoričkom i jezičnom razvoju, imaju karakteristične crte lica, poteškoće u verbalnom pamćenju te blage do umjerene intelektualne teškoće. Osobe s Downovim sindromom također mogu imati neke povezane medicinske probleme, kao što su urođene srčane mane, gubitak sluha i poremećaji štitnjače (Windsperger & Hoehl, 2021).
Ozbiljnost simptoma može se uvelike razlikovati među osobama s Downovim sindromom, a mnogi pojedinci s ovim stanjem vode ispunjenje života uz pravilnu podršku i njegu. Uz ranu intervenciju, obrazovanje i pristup medicinskoj skrbi, osobe s Downovim sindromom mogu postići razvojne prekretnice i živjeti produktivnim životom unutar svojih zajednica.
Glavne značajke i karakteristike osoba s Downovim sindromom su:
Pojedinci s Downovim sindromom vrijedni su članovi zajednice i mogu doprinijeti u različitim područjima.
Često se ističu kao vrijedni i pouzdani radnici, često pokazuju tople, prijateljske i nježne osobnosti, mogu biti empatični i stvoriti snažne emocionalne veze s drugima, pokazati visoku fleksibilnost u suočavanju sa životnim izazovima i često zadržati pozitivne poglede. Također mogu pokazati odlučnost i visoku motivaciju za postizanje svojih ciljeva. Iako komunikacijske sposobnosti mogu varirati, osobe s Downovim sindromom obično posjeduju snažne socijalne vještine; Oni uživaju u interakciji s drugima i mogu biti društveno perceptivni.
Mnogi pojedinci s Downovim sindromom imaju prirodnu sklonost inkluzivnosti i prihvaćanju drugih, često promiču osjećaj pripadnosti i zajednice.
Pojedinci s Downovim sindromom, kao i svi pojedinci, imaju jedinstvenu kombinaciju jakosti i slabosti. Bitno je prepoznati i podržati oba aspekta kako bi im se pomoglo u njihovu napretku.
Unatoč rehabilitaciji osoba s Downovim sindromom, postoje neke “slabosti” koje se mogu primijetiti. Najčešće su te “slabosti” rezultat nedovoljnog rada s osobama s Downovim sindromom. To se najčešće može vidjeti u nepoznavanju društvenih normi i prelasku osobnih granica (na primjer, grljenje stranaca).
Zbog čestih zdravstvenih poteškoća, osobe s Downovim sindromom često ne mogu obavljati zadatke za koje imaju kontraindikacije. Što znači da, na primjer, učenici s oštećenjima sluha (problemi sa sluhom) ne smiju / ne mogu raditi na visinama, a studenti sa srčanim bolestima ne mogu raditi na ekstremnim vrućinama ili hladnoći (npr. hladnjače). Za učenike s Downovim sindromom to ovisi o njihovom zdravstvenom stanju, ali najčešće je to rad na visinama, poslovi koji zahtijevaju veliki fizički napor ili poslovi koji se obavljaju u ekstremnim vremenskim uvjetima. Osim toga, većina učenika s Downovim sindromom treba više vremena za obavljanje složenih zadataka, potrebna im je dodatna podrška pri obavljanju zadataka koji zahtijevaju dobro razvijene fine i grube motoričke sposobnosti ili koordinaciju (hodanje, trčanje i rukopis).
Ponekad imaju poteškoća u verbalnom izražavanju što može utjecati na komunikaciju i društvene interakcije.
Nedostatak pažnje i poteškoće s koncentracijom mogu biti prisutni kod nekih osoba s Downovim sindromom, što može utjecati na akademski uspjeh i svakodnevne zadatke. Neki od njih mogu biti osjetljiviji na osjetilne podražaje, poput buke ili jakih svjetala, što može utjecati na njihovu udobnost i sposobnost fokusiranja u određenim okruženjima.
Disleksija, disgrafija i diskalkulija ili specifične teškoće učenja (SLD) su neurorazvojni poremećaji, koji se najčešće otkrivaju kada učenik krene u školu (APA, 2013).
Najvažnije je da pojedinci sa SLD-om imaju niz kognitivnih jakosti i slabosti, koje su u kontinuitetu u općoj populaciji (Butterworth & Kovas, 2013).
Prevalencija specifičnih poteškoća u učenju (SLD) u Europi može varirati ovisno o zemlji i specifičnim poteškoćama u učenju koje se razmatraju.
Disleksija je poteškoća u učenju koja utječe na čitanje, pismenost i jezične vještine. Osobe s disleksijom imaju problema u točnom ili tečnom prepoznavanju riječi (i simbola u obliku slova, brojeva), slabijeg dekodiranja i pravopisnih vještina (Shaywitz & Shaywitz, 2008).
Disgrafija je teškoća u učenju koja utječe na vještinu pisanja, a ističu se poteškoće u točnosti pravopisa, gramatike te jasnoća ili organizacija pisanog izražavanja (APA, 2013).
Diskalkulija je poteškoća u učenju koja utječe na matematičke vještine. Postoje poteškoće u stjecanju i razumijevanju koncepta broja, obavljanju matematičkih/aritmetičkih zadataka (APA, 2013)
Učenici s disleksijom, disgrafijom i diskalkulijom imaju prosječnu ili natprosječnu inteligenciju i ne trebaju prilagodbu sadržaja ili smanjenje radnih zadataka.
Pojedinci s disleksijom imaju teškoće s povezivanjem zvukova i slogova u riječi, mijenjaju riječi pomicanjem ili umetanjem slogova, izostavljaju slova i slogove, pri čitanju se vraćaju u redak za čitanje ili izostavljaju liniju. Iako učenici s disleksijom mogu imati jake usmene jezične vještine, mogu se boriti s razumijevanjem čitanja zbog poteškoća u dekodiranju teksta i obradi pisanih informacija.
Pojedinci s disgrafijom često imaju neuredan i teško čitljiv rukopis, pisanje je sporo, imaju poteškoća s povezivanjem zvukova i slova, postoje zamjene sličnih slova, zrcalno pisanje slova i brojeva, umetanje, dodavanje, ponavljanje, pomicanje ili izostavljanje riječi ili slogova, poteškoće u korištenju pravopisnih i gramatičkih pravila. Učenici s disgrafijom mogu se boriti s čitljivošću rukopisa, formiranjem slova, razmakom i konzistencijom.
Pojedinci s diskalkulijom imaju poteškoća s brojanjem unatrag, s razumijevanjem stvari kao što su vrijednosti i sporost u izračunavanju. Imaju slabiji osjećaj za broj i procjenu. Neki učenici s diskalkulijom mogu se boriti s prostornom sviješću, što otežava razumijevanje geometrijskih koncepata ili tumačenje grafikona i grafikona. Nedostaci radne memorije česti su u diskalkuliji, što može utjecati na sposobnost pamćenja matematičkih postupaka, formula i slijeda. Također im može biti izazovno shvatiti koncepte povezane s vremenom, poput određivanja vremena na satu ili razumijevanja rasporeda. Također imaju teškoće u razumijevanju koncepata novca, kao što su promjene ili razumijevanje financijskih transakcija.
S obzirom na to da tijekom obrazovanja učenici sa specifičnim poteškoćama u učenju moraju uložiti više truda, često su razvili radne navike, naučili kako učiti koristeći multimodalni pristup i uspješni su ako im se osiguraju potrebne prilagodbe. Pojedinci sa specifičnim poteškoćama u učenju, kao što su disleksija, diskalkulija i disgrafija, često posjeduju jedinstvene jakosti uz svoje slabosti. Prepoznavanje i njegovanje ovih jakosti može pomoći pojedincima s razlikama u učenju da uspiju i napreduju.
Mnogi pojedinci s poteškoćama u učenju pokazuju kreativnost u različitim oblicima, uključujući umjetničko izražavanje, rješavanje problema i razmišljanje izvan okvira, neki od njih imaju snažne vještine vizualnog razmišljanja, omogućujući im vizualizaciju pojmova, obrazaca i odnosa na načine na koje drugi možda neće.
Umjesto da se usredotoče isključivo na detalje, pojedinci s poteškoćama u učenju mogu se istaknuti u sposobnosti širokog pogleda na svijet i uspostavljanje veza između naizgled različitih informacija.
Mnogi individualci s teškoćama u učenju razvijaju otpornost i ustrajnost dok se suočavaju s izazovima u učenju i svakodnevnom životu. Nauče kako se prilagoditi i riješiti probleme te ustrajati u suočavanju s preprekama, koje su ključne vještine u različitim aspektima života.
Većina ljudi sa specifičnim poteškoćama u učenju ima poteškoća u razumijevanju složenih riječi, prenesenih značenja, sinonima i svih vrsta jezičnih zamki.
Borba s čitanjem, pisanjem i matematikom može dovesti do frustracija, nisko samopoštovanje, a ponekad i problemi s mentalnim zdravljem.
Mnogi pojedinci sa specifičnim poteškoćama u učenju mogu imati manju brzinu obrade informacija, što znači da im je potrebno dulje vrijeme za razumijevanje i odgovaranje na informacije u usporedbi s njihovim vršnjacima. To može utjecati na zadatke kao što su razumijevanje čitanja, dovršavanje zadataka i pridržavanje uputa u stvarnom vremenu. Neki od njih mogu imati ograničenja u radnoj memoriji, što otežava privremeno skladištenje i upravljanje informacijama, što može utjecati na zadatke kao što su rješavanje problema u više koraka, praćenje i pamćenje uputa.
Neki pojedinci s teškoćama u učenju bore sa s prostornom sviješću, što otežava razumijevanje prostornih odnosa, uputa i mapa.
* Osobe s poremećajem iz spektra autizma, uključujući i osobe s Aspergerovim sindromom Odnosi se na osobe s ASD-om općenito, a posebno na osobe s Aspergerovim sindromom (s obzirom na to da se osobe s Aspergerovim sindromom smatraju visoko-funkcionalnim autističnim osobama koje imaju neke specifičnosti, ali inače mogu biti prosječne ili čak natprosječne inteligencije, smjernice u nastavku razumno se primjenjuju na njihovo područje slabosti).
Razgovaramo o ASD (poremećaj iz spektra autizma) kada osoba ima:
Govorimo o spektru poremećaja jer se ti problemi manifestiraju vrlo različito kod svakog pojedinca. Stoga ASD uključuje osobe s autizmom, s različitim teškoćama; uključuje i osobe s Aspergerovim sindromom, one koji se smatraju visoko funkcionalnim autističnim ljudima. To znači da neki ljudi s autizmom mogu živjeti relativno “svakodnevnim” životima, dok je drugima potrebna doživotna profesionalna pomoć.
Autizam je složen razvojni poremećaj s heterogenom etiologijom (različiti uzroci) i snažnom genetskom osnovom. Istraživanja pokazuju da kombinacije genetskih i okolišnih čimbenika mogu uzrokovati promjene u razvoju mozga. U posljednjih 15-20 godina svjedočili smo dramatičnom porastu ASD-a. Svjetska istraživanja pokazuju da 1,1% ljudi ima jedan od poremećaja iz spektra autizma (Macedoni-Lukšič, 2006., Jurišić, 2016.).
Potrebna im je rutina
Svijet se može činiti vrlo nepredvidljivim i zbunjujućim mjestom za ljude s ASD-om, koji često preferiraju ustaljenu svakodnevnu rutinu tako da znaju što će se događati svaki dan. Rutina može značiti da žele ići istim putem na posao svaki dan ili jesti potpuno istu hranu svaki dan, na primjer za užinu, koja se poslužuje istim redoslijedom.
Pravila su im također vrlo važna: osobama s ASD-om može biti vrlo teško usvojiti drugačiji pristup nakon što nauče “ispravan” način. Osobama s ASD-om također je teško prihvatiti promjene, ali s tim se mogu lakše nositi ako ih pripremimo za promjene i ako imaju dovoljno vremena za prilagodbu.
Imaju posebne interese
Mnogi ljudi s ASD-om razvijaju posebne interese u mladoj dobi. Oni se mogu mijenjati tijekom vremena ili se održavati doživotno. Posebni interesi mogu biti crtanje, glazba, računala, vlakovi, vatrogasci, dinosauri itd. Neki ljudi s ASD-om također mogu raditi u skladu sa svojim posebnim interesima tijekom vremena. Za druge, ti interesi ostaju hobi. Međutim, posebni interesi također mogu biti prilično neobični. Na primjer, netko s ASD-om stvarno voli pokupiti smeće. Taj je interes zatim razvijen i proširen na recikliranje i brigu o okolišu.
Senzorna osjetljivost
Osobe s ASD-om često su senzorno osjetljive. Ta osjetljivost može se odnositi na jedno ili više osjetila – vid, sluh, miris, okus i dodir. Pojedinac može biti preosjetljiv (hipersenzitivnost) ili umanjene osjetljivosti (hiposenzitivnost) na podražaje. Na primjer, osoba s autizmom može smatrati da su neki obični zvukovi nepodnošljivo glasni i uznemirujući. To može uzrokovati anksioznost ili čak fizičku bol za pojedinca s ASD-om. Zbog toga pokrivaju uši kada im je zvuk preglasan. Dakle, ljudi s ASD-om izbjegavaju određene zvukove ili mirise (parfemi, dezodoransi), odbacuju određene tkanine (važno je razmišljati o tome, ako odbijaju nositi zaštitnu odjeću) i vrlo su nemirni oko hrane. Oni također ne vole da ih se dira.
Ljudi koji su hiposenztivni možda neće osjetiti bol ili vrlo visoke ili niske temperature.
Ljuljanje / okretanje
Neki ljudi s ASD-om često se ljuljaju ili rotiraju kako bi stimulirali određene osjećaje, uravnotežili ili kontrolirali stres.
Ljudi s ASD-om imaju neobičnu mješavinu snaga i slabosti, a neki ljudi imaju iznimne “intelektualne vještine”, kao što su kalendarski izračuni, iznimne glazbene vještine, učinkovite i brze matematičke operacije s velikim brojem, prostorne vještine bez upotrebe pomagala.
Osobe s ASD-om često karakteriziraju izvrsno pamćenje, dobro logičko razmišljanje, snažna pažnja prema detaljima, visoka tolerancija na ponavljajući i rutinski rad, vrlo specifično znanje (čitaju enciklopedije), razmišljanje izvan okvira, formuliranje kreativnih ideja, ustrajnost, iskrenost, odanost.
Kada nađu temu ili aktivnost koja privlači njihov interes, obično ulaze vrlo duboko u to, stalno razgovaraju o tome, istražuju. Taj interes može dovesti do uspješnog hobija a kasnije i karijere, gdje mogu biti uspješni. Naravno, to vrijedi za one ljude s ASD-om koji su funkcionalniji i sposobni samostalno se brinuti o sebi.
Unatoč mnogim područjima snage, ljudi s ASD-om imaju mnogo poteškoća u svakodnevnom funkcioniranju.
Izazovi društvene komunikacije
Osobe s ASD-om imaju poteškoća u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji. Mnogi od njih shvaćaju govor vrlo doslovno I mislim da ljudi govore točno ono što misle. Najčešće im je teško koristiti i razumjeti:
Neki ljudi s ASD-om možda ne govore ili mogu imati prilično ograničen govor. Većinu vremena razumiju što im se govori, ali često koriste druga sredstva za komunikaciju, poput neprikladnih ponašanja i gesta, koje obično razumiju samo oni koji su vrlo bliski osobi s autizmom. Drugi, opet, imaju dobro razvijene govorne i jezične vještine, ali mogu imati poteškoća u razgovoru, možda ponoviti ono što je netko rekao ili određene fraze (to se naziva eholalija) ili neprestano govoriti samo o onome što ih zanima.
Za osobe s ASD-om vrlo je korisno razgovarati na jasan, dosljedan način, i dati im vremena za obradu informacija.
Izazovi u socijalnoj interakciji
Osobe s ASD-om često imaju poteškoća u prepoznavanju ili razumijevanju tuđih emocija i osjećaja te izražavanju vlastitih, što im otežava društveno uklapanje.
Osobe s poremećajima iz spektra autizma:
Poteškoće u društvenoj interakciji također znače da ljudi s ASD-om imaju poteškoća u sklapanju prijateljstava: neki ljudi su vrlo zainteresirani za druženje s drugima, ali ne znaju točno kako to učiniti.
Izazovi povezani sa slabijim izvršavanjem zadataka (ključni u obavljanju dnevnih aktivnosti):
U svakodnevnom životu to bi se moglo manifestirati kao kašnjenje, odugovlačenje, gubitak stvari, zaboravljanje zadataka, emocionalni ispadi (nedostatak emocionalne regulacije), upadanje u riječ, nered, nemogućnost praćenja uputa u više koraka i složenih zadataka, nedostatak sposobnosti određivanja prioriteta.
Komunikacija je vrlo važna pri radu s osobama s ADHD-om. Poslodavci bi trebali pridržavati se određenih načela rada s takvim osobama:
Prikladna komunikacija
Kolege ili nadređeni ne bi trebali koristiti verbalne naredbe, koje zvuče previše autoritarno i diktatorski. Za osobe s ADHD-om svaki poticaj može izazvati govorni otpor ili agresivnost, stoga treba koristiti miran i uravnotežen pristup.
Izvođenje kratkoročnih zadataka
Idealno je izvršiti samo jedan radni zadatak u danom određenom vremenu kako bi se izbjegao gubitak pažnje.
Mirno radno okruženje
Često je potrebno da osobe s ADHD-om mogu raditi u mirnom i tihom okruženju. Ako se takvi uvjeti ne mogu osigurati, predlaže se uvođenje slušalica za smanjenje ili otklanjanje buke.
Različiti radni zadaci
Izmjena različitih radnih zadataka u kratkim intervalima može pomoći u održavanju pozornosti tijekom aktivnosti.
Kada radimo s osobama oštećena sluha, moramo se pridržavati određenih načela:
1. Odgovarajuća rasvjeta
Svjetlo ne smije biti prejako ili preslabo. Pravilno osvjetljenje jedno je od osnovnih načela koje treba slijediti.
2. Korištenje znakovnog jezika
3. Akustični prostor
Trebali bismo komunicirati na mirnom i osamljenom mjestu ako je moguće.
Odabrali smo okruženja bez jeke (npr. zavjese smanjuju odjek u sobi). Možemo razgovarati u uredu umjesto u hodniku.
Prostor utječe na percepciju zvuka i svaki prostor ima karakteristične akustične uvjete koji se mijenjaju. Za osobe urednog razvoja to nije problematično, ali za nagluhe osobe može uzrokovati poneke poteškoće.
Nagluhe osobe mogu komunicirati manje od omogućenih uvjeta, no to može izazvati napetost i stres te je stoga preporučljivo izbjegavati takve uvjete.
U radu s učenicima s Downovim sindromom važno je pružiti jednostavne i učinkovite upute.
Neke od preporuka su:
Kada demonstrirate, trebali biste:
Uvijek imajte na umu da se pogreške događaju cijelo vrijeme i da će uz praksu učenici s Downovim sindromom biti sve bolji i bolji.
Nakon demonstracije uvijek ponovno prođite kroz ključne korake i sažmite proces kako biste postigli razumijevanje.
Glavne upute koje treba slijediti:
Učenici s Downovim sindromom će često trebati pomoćnika na radnom mjestu koji će im pomoći u složenim zadacima i pružiti podršku kada je to potrebno.
Učenici sa specifičnim teškoćama u učenju trebaju različite vrste podrške, zbog čega im treba pristupiti pojedinačno.
Opće preporuke navedene su u nastavku:
Demonstracija bi trebala biti jasna i objašnjena korak po korak bez nepotrebnih detalja.
Tijekom demonstracije potrebno je koristiti jednostavan jezik, pratiti potrebe učenika cijelo vrijeme i prilagoditi im se. Osim toga, potrebno je voditi računa o prethodno spomenutim uputama.
Kada završite demonstraciju, provjerite njihovo razumijevanje i dopustite im da obavljaju aktivnost s vama kako bi se mogle uočiti pogreške ili pogrešno shvaćene upute.
Jasna struktura i organizacija na radnom mjestu važna je za svakog učenika.
Radni materijal i alati uvijek trebaju biti na istom i pristupačnom mjestu, a pisane upute i vizualnu potporu treba pripremiti unaprijed.
Omogućite učenicima da rade u opuštenoj atmosferi, jer će na taj način lakše i puno više učiti. Dozvolite pogreške jer se događaju svima i često učenici puno nauče od njih.
* Osobe s poremećajem iz spektra autizma, uključujući i osobe s Aspergerovim sindromom Odnosi se na osobe s ASD-om općenito, a posebno na osobe s Aspergerovim sindromom (s obzirom na to da se osobe s Aspergerovim sindromom smatraju visoko-funkcionalnim autističnim osobama koje imaju neke specifičnosti, ali inače mogu biti prosječne ili čak natprosječne inteligencije, smjernice u nastavku razumno se primjenjuju na njihovo područje slabosti).
Prvo se pobrinite za:
Korištenje jednostavnog, nedvosmislenog jezika:
Upute:
Osoba koja daje upute mora se pobrinuti da osoba s ASD-om ili Aspergerovim sindromom ispravno razumije upute (nemojte biti zadovoljni što osoba šuti i ne pita ništa, ili čak klima glavom kao da razumije. Bitno je provjeriti što i kako je osoba razumjela upute.)
Ako ljudi s Aspergerovim sindromom koriste složene riječi ili fraze, moramo biti svjesni da oni ne razumiju nužno značenje tih riječi. Stoga moramo provjeriti što oni stvarno razumiju u ovom slučaju. Ako je potrebno, ponovno im objasnite značenje riječi ili uputa. Budite mirni.
Prilikom učenja novih zadataka preporučuje se da se osobama s ASD-om pojačaju usmene upute s pisanim uputama (kratak sažetak zadatka s ključnim informacijama), slikovni materijal (osoba bira kanal koji preferira) i, prije svega, praktična demonstracija zadataka. Tada bi osobi s ASD-om trebalo dati priliku da demonstracije izvodi vlastitim tempom razumijevanja uputa i vježbajnje zadatak u mirnom i sigurnom okruženju kako bi njima ovladali. To se radi vlastitim tempom, prilagođavajući vrijeme za učenje novih zadataka, prilagođavajući broj ponavljanja, omogućujući prekid između, dodatno vrijeme ako je potrebno).
Ostali djelatnici također mogu imati koristi od postupnog načina učenja posla. Možemo koristiti tehniku učenja temeljenu na modelu, koja se odvija u četiri faze (Pirih Župan, 2020):
Za osobe s ASD-om ili Aspergerovim sindromom korisno je identificirati osobu (mentora), tko:
Osoba mora biti strpljiva, mirna i organizirana.
Ne očekujemo da osoba s ASD-om spontano zatraži pomoć ili daljnje objašnjenje. Mentor ili suradnik trebali bi shvatiti da će osoba s ASD-om možda trebati pomoć u radnim zadacima.
Moguće fizičke prilagodbe na radni prostor:
Druge moguće prilagodbe radnog procesa:
Smanjene socijalne vještine
Ljudima s ASD-om bit će korisno koristiti e-poštu za dogovaranje, čime će ih se osloboditi društvenog pritiska. Time se također izbjegava potreba za hitnim odgovorom, što im omogućuje mirno razmišljanje prije nego što odgovore. U odnosu jedan-na-jedan, možemo im olakšati sjedenje pored njih, a ne nasuprot njih, ograničavajući tako kontakt očima.
Treba im pristupiti i pomoći im da se uključe u socijalni kontakt (da nisu izolirani, ali ih ne treba prisiljavati na socijalni kontakt). Treba ih voditi, podučavati kako pristupiti i, prije svega, pokazati koje je ponašanje prikladno u određenoj situaciji. Potreban im je okvir (jasna pravila, granice, ilustrirani konkretnim primjerima) unutar kojeg mogu bolje pronaći svoj put.
Zadaci koje obavlja osoba s Aspergerovim sindromom ne bi trebali biti timski zadaci. Zadaće ne bi trebale uključivati sudjelovanje velikog broja ljudi ako je potrebna stalna koordinacija. Inače, za osobe s autizmom u strogom smislu radni zadaci trebaju biti individualni.
Radni proces kao rutina
Osobama s ASD-om ili Aspergerovim sindromom olakšava praćenje dana prema vlastitom rasporedu. To im odgovara zbog:
Nakon što ovladaju novim radnim procesom, mogu biti uspješni u tome i ne dosade im ponavljajuće aktivnosti.
Sposobnost radnika/kandidata da obavlja određeni posao u određenom radnom okruženju ovisi o mnogim čimbenicima, uključujući njegovo mentalno, fizičko i zdravstveno stanje. To procjenjuje stručnjak u medicini rada.
Poslodavac sastavlja klasifikaciju poslova, koja uključuje detalje o vrsti posla, opisu posla i uvjetima za obavljanje posla kao što su dužnosti, odgovornosti i kvalifikacije za zaposlenika.
Kvalificirani službenik za sigurnost u suradnji s liječnikom medicine rada provodi procjenu rizika za sigurnost i zdravlje za svaki posao u tvrtki, na temelju klasifikacije poslova.
Nakon procjene rizika za zdravlje i sigurnost poslodavac izrađuje i donosi pisanu izjavu o sigurnosti i dokument o procjeni rizika koji uključuje:
Poslodavac upućuje kandidata za posao liječniku medicine rada na preliminarni preventivni liječnički pregled kako bi se utvrdilo zdravlje i sposobnost podnositelja zahtjeva da obavlja određeni posao u određenom radnom okruženju.
Liječnik medicine rada obavlja stručnu procjenu zdravstvene sposobnosti podnositelja zahtjeva za posao na temelju procjene rizika za predmetni posao.
Nakon sklapanja ugovora o radu, poslodavac pruža radniku (bivšem podnositelju zahtjeva) potrebnu obuku za sigurnu radnu praksu.
Osoba s teškoćama u razvoju definira se kao osoba koja je stekla status osobe s teškoćama u razvoju u skladu sa zakonskim propisima i osoba koju je nadležno tijelo proglasilo trajno pogođenom tjelesnim ili psihičkim oštećenjem ili bolešću te za koju je stoga znatno manja vjerojatnost da će biti zaposlena ili ostati zaposlena ili biti promaknuta na radnom mjestu.
Strukovna rehabilitacija je postupak pružanja usluga s ciljem da se osobi s teškoćama u razvoju omogući stjecanje odgovarajućeg osposobljavanja za kvalifikaciju radnog mjesta, stjecanje, zadržavanje i napredovanje u radnom odnosu ili promjena njezine strukovne karijere.
Kandidat stječe status osobe s teškoćama u razvoju prema zakonskim propisima i kod nadležnog tijela.
U Ministarstvu rada specijalist za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s teškoćama u razvoju (savjetnik za rehabilitaciju) nezaposlenoj osobi s teškoćama u razvoju izdaje uputnicu za liječenje pružatelju strukovne rehabilitacije i tako ulazi u proces profesionalne rehabilitacije.
Nakon toga slijedi uvodni razgovor stručnog tima sastavljenog od najmanje pet različitih stručnjaka:
Svrha liječenja je dobiti uvid u:
Osoba koja se liječi aktivno je uključena u proces, uključujući izradu plana rehabilitacije.
Ishodi liječenja ovise o mnogim čimbenicima, uključujući mentalno, fizičko i zdravstveno stanje pojedinca.
Ako je ishod liječenja zadovoljavajući, slijedi obuka na radnom mjestu. Radne zadatke na kojima se pojedinac treba osposobiti koordinira stručni tim rehabilitacijskog centra, a unaprijed ih definira poslodavac. Ako je potrebno prilagoditi radno mjesto ili radno okruženje u skladu s tim, stručni tim centra za rehabilitaciju priprema odgovarajući plan prilagodbe.
Poslodavac nema financijskih obveza tijekom osposobljavanja, osim što osobi s invaliditetom osigurava mentora.
Mogući ciljevi ili ishodi programa profesionalne rehabilitacije su:
Trajanje strukovne rehabilitacije individualno se planira i ne bi trebalo trajati znatno dulje od godinu dana.
Radnik na drvetu/arborist trebao bi moći:
Geršicová, Z. 2020. ŠPECIÁLNA PEDAGOGIKA A INKLUZÍVNE VZDELÁVANIE (Vybrané tézy). Dubnica nad Váhom: VŠ DTI, 2020. 73s.
Tarcsiová, D. 2008. Pedagogika sluchovo postihnutých. Bratislava: Univerzita Komenského, Katedra špeciálnej pedagogiky vo vydavateľstve MABAG spol. s r. o., 2008.
Šmidová, M. 2012. Sociálna práca s osobami so zdravotným postihnutím. Trnava: Vydavateľstvo Dobrá kniha, 2012.
Martišová, A. 2016. Adaptácia osôb so sluchovým postihnutím na pracovné prostredie.
APA, American Psychiatric Association (2013). Diagnostic and Statistical Manual of Mental Disorders, Fifth Edition. (DSM-5) American Psychiatric Association Publishing. 2013.
Bull, M. J., & Committee on Genetics (2011) .Health supervision for children with Down syndrome. Pediatrics, 128(2), 393–406.
Butterworth, B., & Kovas, Y. (2013). Understanding neurocognitive developmental disorders can improve education for all. Science, 340(6130), 300-305.
de Graaf, G., Buckley, F. & Skotko, B.G. Estimation of the number of people with Down syndrome in Europe. Eur J Hum Genet 29, 402–410 (2021).
Shaywitz, S. E., & Shaywitz, B. A. (2008). Dyslexia (specific reading disability). Biological psychiatry, 64(9), 863-869.
Tod, K.J. (2013). Employment in down syndrome: the experiences of individuals with down syndrome, their employers and families in kwazulu-natal. University of Kwazulu-Natal.
Windsperger, K., & Hoehl, S. (2021). Development of Down Syndrome Research Over the Last Decades-What Healthcare and Education Professionals Need to Know. Frontiers in psychiatry, 12, 749046.
Attwood, T., Aspergerjev sindrom. Priročnik za starše in strokovne delavce. Ljubljana: Megaton d.o.o., 2007.
Jurišić B. D. Otroci z avtizmom. Priročnik za učitelje in starše. Ljubljana: Izobraževalni center PIKA, Center Janeza Levca, 2016.
Jurišič, B., Avtizem. Ljubljana: Zavod Republike Slovenije za šolstvo in šport, 1992.
Macedoni-Lukšič, M. Spekter avtistične motnje. V: Kržišnik, C. (ur.) in Battelino, T. (ur.). Novosti v otroški gastroenterologiji, Izbrana poglavja iz pediatrije. V Ljubljani: Univerza v Ljubljani, Medicinska fakulteta, Katedra za pediatrijo, 2006, str. 115-126.
Meyer, N. R., Asperger Syndrome. London and Philadelphia: Jessica Kingsley Publishers, 2001.
Rehberger T. Osebe z avtističnimi motnjami: v Srebotnik I. in Povše M., Izzivi inkluzije pri vseživljenjskem učenju in izobraževanju odraslih s posebnimi potrebami. Ljubljana: Andragoško društvo Slovenije, 2021, str. 280 – 304.
Štempar P., Zovko Stele, M., Posebnosti pri zaposlovanju oseb z motnjo avtističnega spektra (MAS); v Werdonig, A. Zbornik prispevkov konference Avtizem v Sloveniji – kje smo leta 2018?; Maribor, Center za sluh in govor, 2018, str. 68 – 72.
Tement, K., Učiteljevo pojmovanje pojava naučene nemoči pri otrocih s posebnimi potrebami v osnovni šoli. Diplomsko delo. Univerza v Ljubljani, Pedagoška fakulteta, 2012.
Zakon o zaposlitveni rehabilitaciji in zaposlovanju invalidov (Uradni list RS, št. 16/07 – uradno prečiščeno besedilo, 87/11, 96/12 – ZPIZ-2, 98/14 in 18/21)
Ministrstvo za delo družino, socialne zadeve in enake možnosti, Standardi storitev zaposlitvene rehabilitacije. (Pristupljeno 10.5.2024)
Slovenska poslovna točka. (2023). Varnost in zdravje pri delu Ministrstvo za delo, družino, socialne zadeve in enake možnosti. (Pristupljeno 10.5.2024)
Korošec, Tanja. (2014) Zaposlitvena rehabilitacija. [Unpublished manuscript].
Nacionalna poklicna kvalifikacija. (2019). Negovalec/negovalka dreves na višini. NPK katalog (7536515011). Center RS za poklicno izobraževanje.
