Menu
Prirodno raste u gotovo cijeloj Europi i zapadnoj Azijina Kavkazu i u Sibiru. Raste na svijetlim i polusvijetlim staništima, odgovaraju joj duboka, humusna tla ujednačeno vlažna tijekom cijele godine, staništa su joj močvarne šume, cretovi, živice, mjesta duž rijeka i potoka, od nizinskog do brdskog područja.
Habitus: listopadno stablo iz porodice brezovki (Betulaceae). Naraste do 25 metara, krošnja je jajastokupasta. Deblo je vitko, kora je u mladosti glatka i zelenkastosmeđa a u starijih primjeraka crvenkasta i snažno ispucana na pravokutne ljuske, debela do 2 cm. Korijen je dobro razvijen, nema glavnu žilu ali bočni korijenovi su snažni i dobro razvijeni. Grane su horizontalne i tanke, mlade grančice i mladi listovi su ljepljivi, pupovi su također ljepljivi a prekriveni su sa dvije smeđeljubičaste ljuske.
Cvijet: Cvjetovi su jednodomni, rastu u pazušcima listova. Muški cvjetovi nalaze se su u crvenosmeđim visećim resama dugima do 5 cm, po 3-6 ih je skupljeno na vrhovima ogranaka a formirani su već ujesen, ženski cvjetovi nalaze se pored njih grupirani po 3-4 u male, okruglaste rese. Rastu u pazušcima listova. Cvatu 10-15 dana prije listanja u razdoblju od veljače do travnja kada ispuštaju milijune zrnaca peludi koje raznosi vjetar.
List: naizmjenični, obrnuto jajasti, dugi 4-10 cm, široki 3-7 cm, kožasti, goli, tamnozeleni i sjajni, tupih vrhova, sitno nazubljeni, s donje strane vidljive su izražene žile čime se jasno vidi lice i naličje lista podijeljeno u plohe i u pazušcima žila su crvenkastosmeđe dlakavi.
Duboko humusno tlo, vlažna i dobro drenirana mjesta; normalno, blago alkalno tlo; umjerena klima; sunčano stanište
Drvo je crveno, elastično, lakeo, otporno na vodu, pogodno za obradu a pogotovo je poznato za izradu tijela električnih gitara.
Smatra se vrlo dobrom medonosnom biljkom, daje velike količine cvjetnog peluda, propolisa i nektara.
Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
