Menu
Rasprostranjena je u zapadnoj, sjevernoj i južnoj Europi te u dijelovima Azije. Raste pojedinačno ili u manjim skupinama, kod nas negdje tvori i gotovo čiste sastojine zbog kojih su mjesta dobila ime (Brezova kosa kod Moslavačke gore, Brezovo polje kod Psunja, Brezovačko polje kod Plitvica). Nalazimo je od brežuljkastog pojasa do 1900 m nadmorske visine, na svježim, pjeskovitim, glinenastim i kamenitim, kiselim tlima siromašnim hranjivim tvarima.
Habitus: listopadno stablo iz porodice breza (Betulaceae). Naraste do 30 metara visine. Deblo je vitko, pogotovo u mladosti no starenjem se udeblja 40-60 cm u promjeru. Korijenov sustavje dubok, ima jako razgranate bočne žile
Cvijet: jednodomni, skupljeni u resama. Muški cvjetovi stvaraju se tijekom jeseni u početku uspravnim, kasnije visećim resama dužine 10 cm i nemaju dršku, cvjetovi su rahlo raspoređeni. Ženski cvjetovi dužine 2-4 cm javljaju se u uspravnim resama i drškama dugima oko 2 cm ali tek u proljeće, cvjetovi su im zbijeni .
List: naizmjenični, u početku ljepljivi, na obje strane goli, dugi 3,5-7 cm, široki 2-4 cm, trokutasti s dvostruko pilastim rubovima i na vrhu snažno zašiljenim, nalaze se na golim, oko 2-3 cm dugim peteljkama koje su smještene na dugačkim, tankim, obješenim grančicama.
Duboko humusno tlo, vlažna i dobro drenirana mjesta; normalno, blago alkalno tlo; umjerena klima; sunčano stanište
Drvo je žućkastobijelo do svijetlosmeđe, fine teksture, pogodno za obradu, premda nije od visoke kvalitete i nije otporno na truljenje i napad štetočina. Koristi se za izradu furnira, za izradu namještaja i vrata.
Zbog svoje izražene bijele kore često se sadi u parkovima, pogotovo djeluje impozantno kada raste u gustim skupinama.
Razmnožava se sjemenom i vegetativno.
B. pendula ‘Dalecarlica’
B. pendula ‘Gracilis’
B. pendula ‘Fastigiata’
B. pendula ‘Purpurea’
