Menu
Divlji keste potječe iz Perzije, ali je autohtona vrsta na cijelom balkanskom poluotoku.
Habitus: Divlji kesten može narasti do 35 m, s deblom promjera od 2 m, a krošnjom promjera 10 m. Krošnja je gusta i razgranata. Kora kestena je tamnosmeđe boje i glatka u mladih stabala, a kasnije postaje ispucana. Korijen kestena je razgranat i dobro razvijen te površinski smješten. Kora kestena je tamnosmeđe boje i glatka u mladih stabala, a kasnije postaje ispucana.
Cvijet: Cvjetovi divljeg kestena rastu u grozdovima, veliki su i bijele su boje s izraženim žutim i rozim mrljama, ima 5 latica koje su savinute prema nazad, ima sedam prašnika dužih od latica, a plodnica je nadrasla. Cvate 7-8 dana u travnju i svibnju, nakon listanja.
Listovi: listovi nasuprotni i dugački do 20 cm, na dugim peteljkama te sastavljeni od 7 listića, suženih pri osnovi. Lišće poprima zlatnožutu boju u jesen.
Divlji kesten najbolje raste na humusnom, dubokom tlu, no može opstati i na suhim i siromašnim tlima. S obzirom da ima plitak korijen, divlji kesten voli rahlo tlo, vlažno i blizu vode. Odgovara mu umjerena klima i dovoljno sunca, no može rasti i u sjeni.
Obiluje saponinom, stoga se od njega može raditi prirodni deterdžent za veš
Razmnožava se sjemenkama i reznicama. Sjemenka divljeg kestena je samooplodna, stoga kada padne na tlo, može se razviti nova biljka
Aesculus hippocastanum Albovariegata
Aesculus hippocastanum Incisa
Aesculus hippocastanum Pyramidalis
Aesculus hippocastanum Pendula
Aesculus hippocastanum Umbraculifera
Bolesti: rak kestenove kore, tintna bolest, bolest opečenih listova
Štetnici: kestenova osa šiškarica, kestenov savijač, kestenov moljac
