Menu
Dolazi iz Sjeverne Amerike u Europu u 17. stoljeću.
Habitus: Obični bagrem ima plitak sustav korijenja, glavna žila razvija brojne bočne žile koje mogu biti duge i do 20 metara. Raste u visinu do metara, a deblo je promjera do 50 metara. Krošnja bagrema je razgranata i rijetka, dok su grane trnovite, većinom vijugave.
Cvijet: Cvjetovi su mu mirisni, imaju kratke peteljke te rastu u grozdovima. Čaška je svijetlozelene boje, zvonastog oblika te prekrivena dlačicama. Sastoji se od 5 međusobno sraštenih lapova, dok je vijenčić dug do 2 cm, a građen od bijelih latica sa zastavicom koja ima žutu mrlju. Prašnici su međusobno srasli u cijev, njih 9, dok je jedan prašnik slobodan, plodnica je nadrasla. Plodovi su viseće, plosnate mahune dugačke 5-10 cm, a svaka sadrži 5-10 bubrežastih smeđih sjemenki. Pojedniačne mahune ostaju visjeti na stablu i kroz zimu.
Listovi: listovi koji su dugi 15-30 cm, složeni, neparno su perasti te se nalaze na vrlo kratkoj peteljci.
Bagrem raste na suhim, umjereno vlažnim i pjeskovitim tlima. Za bagrem je najbitnija dobra dreniranost, jer ne podnosi tla koja zadržavaju vodu, zbijena i erodirana tla. Raste na područjima s umjereno vlažnim tlima, ali mogu podnijeti podneblja s manje oborina te brdske i nizinske klimatske pojaseve. Potrebno mu je mnogo sunca, ne podnosi sjenu.
Sjemenke bagrema su također jestive, obiluju proteinima, potrebno ih je skuhati prije konzumacije, nakon toga se prže i koriste kao nadomjestak kavi.
Bagrem se širi vegetativnim putem, tj. izdancima ili podzemnim izbojcima. Može se razmnožavati i generativnim putem. Za sadnju jednog stabla, najlakše je razmnožiti bagrem putem izdanka.
Robinia pseudoacacia var. Pendula
Robinia pseudoacacia var. Pyramidalis
Robinia pseudoacacia var. Decaisneana
Bolesti: parazitska gljiva, srčana trulež
Štetnici: bagremov skakavac, moljac
