Menu
Ginko je porijeklom iz Azije, u Kini je rastao još prije 270 milijuna godina, a u Japanu se sadio kao sveto drvo oko budističkih hramova. Početkom 18. stoljeća donešen je u Europu.
Habitus: Listopadno drvo i jedinstvena vrsta u porodici Ginkgoaceae. Stabla dosežu visisnu i do 35 metara s promjerom debla preko 2 metra. Grane rastu uspravno, krošnja je čunjastog oblika. Ginko je dvodomna biljka. Ženska stabla imaju širu krošnju, dok su muška stabla više vitka.
Cvijetovi: Muški cvjetovi su u visućim cvatovima, a ženski su na dršci i nastaju u pazušcu ljuskastih zalistaka. Plodovi su okrugli, veličinom poput ploda šljive te sadrže sjemenku.
Listovi: Listovi su zeleni, dok ujesen poprime žutu boju. Lepezastog su oblika, račvaste nervature i podijeljeni na simetrične polovice. Naobje strane su goli, široki 5 – 8 cm, peteljka je duga oko 7 cm. Listovi su smješteni spiralno na granama.
Ginko načelno nije previše izbirljiv, dobro podnosi zbijenija tla, alkalna i kisela tla. Optimalno tlo za uzgoj je dobro drenirano pjeskovito tlo ili ilovasto tlo. Najbolje uspjeva u predjelima s umjerenom klimom, a podnosi i niske temperature, čak do -25°C. Najbolje vrijeme za sadnju ginka je proljeće ili jesen.
U fitoterapiji koristi se list ginka – poboljšava cirkulaciju što utječe na bolju prokrvljenost mozga što djeluje na pamćenje. Također se koristi i kao terapija kod varikoznih vena te slabe cirkulacije u udovima. Jezgra koštice se također može konzumirati, slovi kao specijalitet u zemljama dalekog Istoka.
Može se razmnožavati iz sjemena, reznicama, tehnikom margotiranja i cijepljenjem iz žila i panja.
Ginkgo biloba Pendula
Ginkgo biloba Autumn Gold
Ginkgo biloba Saratoga
Ginkgo biloba Princeton Sentry
Ginkgo biloba Fastigiata
Ginkgo biloba Variegata.
Bolesti: nematode korijenovih čvorića, trulež korijena
Štetnici: cikade, gusjenice
