Menu
Potječe iz područja Sjeverne i Južne Amerike, danas je raširena u Europi (unešena je u prvom dijelu 18. stoljeća), Aziji, Africi i Australiji. Na području Hrvatske prvi puta je zabilježena 1952. godine na Medvednici. Raste na zapuštenim mjestima, na svježim tlima umjereno bogatim dušikom i umjerene kisele reakcije.
Habitus: zeljasta listopadna biljka penjačica iz porodice lozica (Vitaceae). Naraste do 30 metara tvoreći duguljaste, dobro razgranate stabljike koje se penju po podlozi pomoću vitica. Korijen je vretenast, dugačak i razgranat.
Cvijet: mali, zelenobijele boje, neugledni i skupljeni su u oko 4-6 cm duge grozdaste cvatove na vrhovima stabljika. Cvatu u lipnju i srpnju. Plodovi su male tamnoplave bobe veličine oko 4-5 mm, sadrže 2-3 sjemenke i dozrijevaju u rujnu i listopadu.
List: složeni, nalaze se na dužim peteljkama, dlanoliko su sastavljeni od 5 duguljasto eliptičnih lisaka koje su duge 4-10 cm, na vrhu ušiljene, na osnovi suženi, na licu tamnozeleni, naličje je sivkasto, u jesen poprimaju izraženu crvenkastu boju.
Uspijeva najbolje u polusjeni, iako može rasti i na direktnom suncu i u sjeni.
Koristimo je za pokrivanje neuglednih zidova i pročelja građevina.
Razmnožavamo je sjemenom, uzimanjem reznica ili položenicama.
