Središnja Europa i dijelovi Južne i Istočne Europe.
Habitus: Obična jela je vazdazeleno stablo iz porodice borovki. Stablo može narasti i do 60 metara. Krošnja je u početku široko piramidalna, no u staroj dobi vrh postaje ravan. Promjer debla može biti do 2,5 metra. U mladosti je kora glatka i svijetlosiva, a kasnije potamni i izrazito ispuca, dok je unutrašnji dio kore crvenkast sa vrećicama punim smole. Korijen je dubok i dobro razvijen (snažne bočne žile.) Grane su smještene horizontalno u pršljenovima. Mlade grančice su obilno pokrivene dlačicama sivosmeđe boje.
Cvijet: jednodomni (muški i ženski cvjetovi rastu na istoj biljci). Rastu na gornjim granama i cvjetaju od travnja do lipnja. Muški cvjetovi su žućkasti do žutosmeđi, kuglasti ili cilindrični. Ženski cvjetovi su blijedozeleni, duguljasto valjkasti, dugi 2-10 cm, uspravni, na kratkoj dršci, imaju više sjemenih ljusaka s dva sjemena zametka pri osnovi. Zreli češeri su tamnosmeđi, dugi 10-30 cm, široki 3-5 cm, dozrijevaju u rujnu i listopadu iste godine a kada dozru raspadaju se na grani. Sjemenka je okriljena, crvenkastosmeđa, trokutasta i plosnata, duga 7-13 mm.
List: Iglice su češljasto poredane u dva reda, duge 15-30 mm, a široke oko 2-3 mm. Na osjet su mekano kožaste, plosnate su i tupe, tamnozelene boje na gorsnjoj strani, dok na donjoj strani imaju vidljive dvije bijele pruge (mogu ostati na granama i do 8 godina).
Raste na silikatnim i vapnenačkim podlogama. Voli umjerene temperature i visoku vlažnost zraka, te duboka i vlažna tla s bogatim humusom. Dobro podnosi zasjenu. Veoma je osjetljiva na gradska onečišćenja zraka, vode i tla. Slabo podnosi mraz i sušu te iako je vrlo česta smatra se ugroženom vrstom.
Iglice jele se beru zimi i u rano proljeće, a od njih se može kuhati čaj ili raditi sirup koji pomaže kod respiratornih tegoba. Iglice su bogate cijenjena kao Božićno drvce- ukras u zatvorenom prostoru (iglice dugo ostaju na granama nakon reza). Unutrašnjost jele – kambrij, može se samljeti i koristiti kao dodatak brašnu od kojeg se radi kruh.
Biljka se razmnožava sjemenom i vegetativno reznicama. Obična jela se u prirodi razmnožava samostalno, otpadanjem češera iz kojih ispadaju sjemenke.
Abies alba Pyramidalis
Abies alba Pendula
Bolesti: hrđa iglica I sušenje krune (karakteristično za stare biljke, a uzrokuje ga gljivica).
Štetnici: jelin moljac igličar I jelov krivozub potkornjak.